| Opis
problema Problemi
sa kojima se susrecu osobe sa invaliditetom su mnogobrojni, ali
najzastupljeniji su:
-neprihvatanje odgovornosti drustva
-uticaj predrasuda
-neadekvatnost i/ili neprimenjivanje postojecih zakona i propisa
-nepristupacnost prevoza, zgrada i javnih ustanova
-mala zastupljenost programa personalnih asistenata
Organizacija CRID je u svojim projektima
i aktivnostima fokusirana na tri konkretna problema:
Zaposljavanje:
Osobe sa invaliditetom cine 10% populacije(po istrazivanjima
svetske zdravstvene organizacije).
Medutim, ne zna se u kojoj su meri politike zaposljavanja
«osetljive» na pitanja jednakosti, odnosno omogucavaju li zaista
ravnopravnost s obzirom na radne (ne)mogucnosti osoba sa invaliditetom,
kao i prilagodenosti sredine za osobe sa motornim ili senzornim
invaliditetom.
Prema istrazivanju Centra za proucavanje alternativa
(CPA) sprovedenom na teritoriji Republike Srbije bez Kosova i
Metohije, 87% osoba sa invaliditetom u nasoj zemlji je nezaposleno.
Rezultati istrazivanja takode pokazuju da je
veci procenat zena sa invaliditetom u polozaju izdrzavane osobe.
Medutim, u ukupnom broju svih osoba sa invaliditetom, 50% ima
srednjoskolsko, vise i visoko obrazovanje. To je podatak koji
govori o tome da su osobe sa invaliditetom skolovanjem osposobljene
za obavljanje odredenih poslova, odnosno da obrazovna struktura
osoba sa invaliditetom odgovara obrazovnoj strukturi Republike
Srbije. Ovakav podatak je kontradiktoran sa njihovom realnom pozicijom.
Prema istrazivanju iz 2001. god, koje je objavljeno
u studiji "Osobe sa invaliditetom i okruzenje" (urednik
prof. dr Viktorija Cucic), vise od 70 odsto osoba sa invaliditetom
imalo je jako niske prihode i po sadasnjim kriterijumima svrstavaju
se u siromasne. Vise od 50 odsto prihoda potice od primanja po
osnovu prava proisteklih iz invalidnosti:
14 odsto invalidnina, odnosno naknada za telesno ostecenje,
26 odsto tuda nega i pomoc i
14 odsto socijalna pomoc.
Istrazivanje je sprovedeno 2001, ali sadasnje
stanje se po nekim nezvanicnim podacima i pogorsalo privatizacijom
Uzroci siromastva su, pre svega, nizak nivo obrazovanja i niska
stopa zaposlenosti.
Obrazovanje:
Kroz kratak osvrt na mere za podsticanje ravnopravnosti
osoba sa invaliditetom iz Zakona protiv diskriminacije osoba sa
invaliditetom, uocicemo clan 62. Zakona kojim se predvida je obaveza
drzave da preduzme mere kako bi obrazovanje za osobe sa invaliditetom
bilo deo integralnog opsteg sistema obrazovanja i vaspitanja.
Pravilno treba da bude integrisano obrazovanje
za osobe sa invaliditetom, ali opsti sistem ne zadovoljava potrebe
osoba sa invaliditetom, zato su u Srbiji deca sa invaliditetom
i njihovi roditelji usmeravani i orijentisani na specijalno skolstvo.
U ovom trenutku u Srbiji, u praksi, naglasak
se stavlja na vaspitanje i obrazovanje dece i mladih sa invaliditetom
u specijalnim skolama, dok se integrisanom obrazovanju u redovnim
obrazovnim ustanovama posvecuje veoma malo paznje.
Ni nove izmene Zakona o osnovama sistema vaspitanja
i obrazovanja Republike Srbije, kao i usvojen zakon o sprecavanju
diskriminacije, ne donose potreban pomak ka integrisanom obrazovanju
kao opstem principu, iako pomenuti zakoni zabranjuju svaki oblik
diskriminacije. Jos uvek se ne preduzimaju sistemske mere kako
bi se osigurala adaptacija obrazovnih programa i procesa vaspitanja
i obrazovanja u redovnim vaspitno - obrazovnim ustanovama potrebama
dece i mladih sa invaliditetom.
Znacajno je istaci da je u istrazivanjima vezanim
za usvajanje Strategije za smanjenje siromastva, neadekvatnost
obrazovnog sistema za osobe sa invaliditetom, prepoznata kao jedan
od faktora koji dovodi do marginalizacije i izolacije ovih osoba,
kao drustvene manjine, jer one cesto ne dobijaju adekvatno obrazovanje
i stepen kvalifikacije u specijalnim skolama, sto je jedan od
osnovnih faktora za pronalazenje zaposlenja na otvorenom trzistu
rada i tako ostaju pasivni primaoci socijalne pomoci, objekti
tude brige.
Problem u porodici i visestruka
diskriminacija zena sa invaliditetom:
Sva javnomnjenjska istrazivanja koja su radena
u poslednjih pet godina nedvosmisleno pokazuju da je polozaj zena
u najvecoj meri u vecini podrucja u Srbiji diskriminatoran, marginalizovan,
pa cak i uvredljiv.
Naravno, veca diskriminacija se javlja u mestima
i oblastima koja su ekonomski siromasnija, u konzervativnim sredinama,
ali nije nekarakteristicna ni za razvijenije sredine, pa cak i
Beograd kao metropolu.
Osobe sa invalditetom cine 10% populacije, a
veoma veliki broj tih osoba zive u Beogradu zbog vece dostupnosti
i boljih uslova zivota. Takode u Beogradu postoji nekoliko domova
za zbrinjavaje i smestaj osoba sa invaliditetom. Zbog ovih pomenutih
faktora u Beogradu se cesce govori o diskriminaciji osoba sa invaliditetom
sto nikako ne znaci da ona ne postoji u drugim sredinama. Takode
u Beogradu su radena i istrazivanja na populaciji zena sa invaliditetom.
Ovakva istrazivanja su pokazala da je situacija kada su zene sa
invaliditetom u pitanju i po nekoliko puta gora nego kod muskaraca
sa invaliditetom.
Podaci organizacija koje se bave problematikom
nasilja nad zenama posebno organizacije Iz kruga koja se bavi
problematikom zena sa invaliditetom, prikupljeni u periodu od
1997-2004. godine govore da je diskriminacija zena sa invaliditetom
oko pet puta veca nego kod muskaraca sa invaliditetom. Sem toga,
vidovi diskriminacije zena sa invaliditetom su raznovrsniji i
agresivniji, nasilnicko ponasanje cesce, dok u preko 80% slucajeva
nasilni subjekt potice iz neposrednog okruzenja, pre svega uze
porodice (65%).
Takode, valja istaci da samo nesto vise od 5-10%
zena sa invaliditetom ima neki posao, stalni ili privremeni, sto
vec samo za sebe dovoljno govori o diskriminaciji ove populacije.
Po tradicionalnom shvatanju zena je neko ko treba
da okuplja porodicu, majka i domacica. Ali postavlja se pitanje
koliko je ovakvu ulogu moguce da obavljaju zene koje imaju invaliditet,
ali i koliko im se opcija za izbor nudi? Zene koje su u vecini
izlozene nasilju i u porodici i drustvu su diskriminisane i po
osnovi invaliditeta i po osnovi pola.
Takode kod majki koje imaju decu sa invaliditetom
cesto se dogada diskriminacija u shvatanju da je ona "kriva"
sto je rodila "takvo" dete. Veoma je cest primer nasilnog
ponasanja ili napustanja muza i oca kada se rodi dete sa invaliditetom.
Tu se otvara spirala problema i uloga zrtve od majke do deteta
koje ima invaliditet.
Napustanjem tradicionalnog modela invalidnosti
u poslednjoj dekadi i u Srbiji, osobe sa invaliditetom zele da
rade i budu aktivni subjekti u drustvu.
Sirenjem svesti o tom problemu CRID ce uticati
na smanjenje visestruke diskriminacije ukljuciti relevantne institucije
i lokalnu upravu u resavanje ovih problema, a i podizanjem svesti
samih zena sa invaliditetom o sebi kao zrtvama nasilja omogucice
se laksi pristup informacijama koje mogu da ukazu na smerove resavanja
dalje marginalizacije i segregacije zena sa invaliditetom ili
majki koje imaju decu sa invaliditetom.
U okviru projekata i aktivnosti organizacije
CRID, zalazemo se na poboljsanju uslova zivota
osoba sa invaliditetom kao i dece i njihovom ukljucivanju u obrazovanje
u skolama sa decom bez invaliditeta
U tom smislu nama je glavni cilj da podignemo
svest ucenika i nastavnika svih skola u Beogradu o primenljivosti
inkluzivnog obrazovanja i da se iniciraju dalje akcije i saradnja
na ovom polju, pre svega sa partnerskim skolama i organizacijama
osoba sa invaliditetom a potom i sa medijima, a zatim i sa relevantnim
vladinim institucijama.
Nas cilj je da se deca sa invaliditetom izvuku
iz alarmantno marginalnog polozaja u kome se nalaze kada je u
pitanju njihovo obrazovanje u redovnom obrazovnom sistemu, i da
se pokrene inicijativa za njihovo ravnopravno ukljucenje redovno
skolovanje.
Realno je ocekivati da se kao rezultat
nasih aktivnosti na tom planu:
1. podigne svest dela nastavnika i ucenika u
Beogradskim skolama kao i porodica i neposrednog okruzenja dece
sa invaliditetom, o potencijalima te dece u okviru redovnog skolovanja
i njihovoj potrebi da i oni postanu ravnopravni deo redovnog skolskog
programa,
2. da se u nase aktivnosti ukljuce skole, institucije
i organizacije koje zele da pomognu u ostvarenju ovih ciljeva
3. da se i deca sa invaliditetom ohrabre da
aktivno ucestvuju u skolskim aktivnostima u cilju poboljsanja
svog polozaja
4. da se relevantne vladine institucije informisu
o mogucnostima i pozitivnim primerima zajednickih aktivnosti dece
bez i dece sa invaliditetom.
CRID se zalaze da podrzi nenasilje
u skolama i pomogne stvaranju generacije ucenika koji sprovode
antidiskriminaciju i postuju ljudska prava, kroz edukaciju o pravima
osoba sa invaliditetom.
CRID se zalaze za podsticanje prilagodljivosti
u zaposljavanju osoba sa invaliditetom:
-Ohrabrivanju osoba sa invaliditetom da rade,
da se transformisu iz zapostavljene, nezaposlene grupacije, koja
je tretirana kao teret drustvu, u radno aktivnu populaciju, koja
privreduje, ostvaruje prihod i time omogucavaju sebi i svojoj
okolini uslove za dostojanstven zivot.
-Razbijanju predrasuda o zaposljavanju osoba
sa invaliditetom kod poslodavaca.
-Podrsci institucijama u politici podsticanja
zaposljavanja i samozaposljavanja.
-Prilagodljivosti sredine zbog arhitektonskih
barijera sa kojima se suocavaju osobe koje imaju motorni invaliditet.
-Pristupacnosti organizovanja posla kod osoba koje imaju ostecenje
donjih i/ili gornjih ekstremiteta ili senzorni invaliditet.
-Promovisanju povoljnih radnih ugovora za poslodavce koji primaju
osobe sa invaliditetom
-Prilagodljivosti u obrazovnom sistemu - akcentiranje na "celozivotnom"
ucenju i fleksibilnost radnih karijera.
-Prilagodljivosti koja se odnosi na redukciju
radnih sati, redukciju prekovremenog rada, razvoj poslova s kracim
radnim vremenom (u cilju povecavanja broja zaposlenih osoba sa
invaliditetom)
Kao podrsku pravu na rad CRID promovise:
-Vaznost politike prekida karijere (zbog moguceg
pogorsanja zdravstvenog stanja) i vaznost poslova s nepunim radnim
vremenom (part - time).To je od jednake vaznosti i za osobe koje
imaju invaliditet kao i za osobe bez invaliditeta.
-Vaznost razvoja servisa personalne asistencije
kako bi osobe sa invaliditetom mogle nesmetano da participiraju
na trzistu rada.
-Takode istice vaznost eliminacije prepreka i
mogucnost povratka na posao nakon nekog vremenskog perioda odsustvovanja
sa posla.
Nasa vizija je drustvo jednakih
mogucnosti za sve svoje clanove u okviru kojeg ce osobe sa invaliditetom
ostvariti:
-Pravo na zivot
-Pravo na razlicitost
-Pravo na samoodredenje i definisanje svake osobe sa invaliditetom
kao ljudskog bica
-Pravo ljudi sa mentalnim invaliditetom koji ne mogu sami sebe
da zastupaju
-Pravo punog ucesca i gradanskih prava u nasoj zajednici
-Pravo na ekonomski fizicki i psiholoski integritet
-Pravo na dostojanstvo, toleranciju i ukljucivanje
-Pravo na pravdu !
Osobe sa invaliditetom zele da same sebe zastupaju
u svim domenima zivota, CRID ce svojim aktivnostima podrzati osobe
sa invaliditetom u obelezavanju novo razdoblje u Srbiji.
Daje nadu i podstrek da osobe sa invaliditetom
i na nasim prostorima mogu da rade i privreduju, kao sto je to
vec praksa u svetu.
CRID se fokusira na preduslove za zaposljavanje,
porodicu i druge aspekte drustvenog zivota koji ce osobama sa
invaliditetom omoguciti da postignu pravu drustvenu promenu. |